Kronične rane

Kronične rane su posljedica nekog nepovoljnog procesa u organizmu ( npr. dijabetes, oštećenje krvnih žila) ili izvan njega (pritisak).

Kako vam možemo pomoći?
Za svakog pacijenta izrađujemo plan liječenja koji je u skladu sa suvremenim smjernicama za liječenje rana.

U liječenju rana nema čudotvornih pripravaka i aparata. Učinkovito je jedino znanje koje obogaćujemo stalnim usavršavanjem, a na temelju kojeg učinkovito kombiniramo najmodernije tehnologije.

Od izuzetne važnosti u liječenju je i suradnja pacijenta. Cijeljenje kronične rane je dug proces, često bolan i praćen depresijomi socijalnom izolacijom. Stoga je neophodno uspostaviti međusoban odnos pun povjerenja jer jedino tako možemo uspjeti.

Dijabetičko stopalo

Dijabetes je epidemija modernog društva. Sve više i više ljudi oboljeva od dijabetesa. Posljedice dijabetesa su mnogobrojne, a jedna od njih je oštećenje živaca i krvnih žila. Zbog toga pacijenti s dijabetesom imaju povećani rizik za nastanak rana prvenstveno na stopalima. Te rane nastaju zbog:

Periferne polineuropatije – dolazi do oštećenja živaca i posljedično smanjenog osjeta ili pojave trnaca ili mravinjanja
Oštećenja malih krvnih žila koja dovode do loše prokrvljenosti periferije tj.ishemije koja se očituje hladnim stopalima
Ove rane najčešće nastaju na stopalima te od tuda i naziv „dijabetičko stopalo“. Liječenje dijabetičkog stopala je kompleksno te treba uključivati multidisciplinarni tim. Liječenje svakako treba uključivati:

Osloboditi stopalo pritiska
Čišćenje rane
Obloge
Liječenje infekcije
Liječenje također može uključivati revaskularizacijske zahvate, hiperbaričnu oksigenoterapiju…

Svakodnevni samopregled stopala je prvi korak u prevenciji nastanka dijabetičkog stopala!

Liječenje infekcija (MRSA)

Infekcije se mogu pojaviti na svakoj rani, a češće nastaju kod osoba s kroničnim ranama.

O infekciji rane govorimo kada se bakterije počnu razmnožavati i ugrožavati domaćina te kad se pojave lokalni i opći znakovi infekcije:

  • bol u području rane
  • pogoršanje u tijeku cijeljenja ili zaustavljanje cijeljenja
  • neugodan miris
  • pojačan sekret iza rane
  • crvenilo ili oteklina u području rane
  • povišeni upalni parametri

Većina infekcija se može izliječiti uobičajenim postupcima, no dio bakterija razvije otpornost na antibiotike i kod ljudi uzrokuje duge iscrpljujuće infekcije. najčešće se razviju kod osoba koje su boravile u bolnici ili imaju ugrađen neki medicinski uređaj, npr. fiksatore za kost.

Ove bakterije su najčešće MRSA, poznatiji kao “zlatni stafilokok” i VRE te neki rjeđi sojevi bakterija. Bitno je napomenuti da se kod dugotrajnih infekcija bakterije umrežavaju i tvore biofilm, to jest jednu “naslagu” na rani u kojoj bakterije obitavaju, no što je bitnije, u takvom biofilmu mijenjaju svoja obilježja i brzo postaju otporne na sve postupke.

postoje različiti načini liječenja infekcija u rani.

  • pranje i čišćenje rane
  • primjena lokalnih dezinficijensa
  • primjena antibakterijskih pokrivala za rane
  • liječenje antibioticima
  • primjena negativnog tlaka

Kod produljenih infekcija primjenjujemo antibiotik lokalno putem tzv. nosača antibiotika. Zaštićeno ime mu je Stimulan, a sastoje se od kalcijevog sulfata u koji se, sukladno nalazu antibiograma (brisa rane) umiješa antibiotik – baš onaj koji određeni pacijent treba. Iz dobivene smjese se formira lokalni pripravak koji se stavlja u ranu te u njoj ostaje 4-6 tjedana.

Primjena:

  • osteomijelitis nakon traumatskih ozljeda
  • nakon operativnih zahvata i povanjskih fiksatora
  • kod dijabetičkog stopala
  • infekcije mekih tkiva – npr. apscesi nakon operacija na trbuhu, apscesi dojki

Potkoljenični ulkus

Venski ulkus nastaje zbog venske insuficijencije odnosno oslabljenih stijenki vena i nedostatnog povrata krvi iz nogu prema srcu. Venska insuficijencija ima 6 stupnjeva, a svaki karakteriziraju određeni simptomi:

Vidljive kapilare na koži koje izgledaju kao mreža
Bolne potkožne vene
Edematozne noge uzrokovane proširenjem vena
Promjene na koži – hiperpigmentacija
Rane na nogama koje cijele
Rane na nogama koje ne cijele
Rane najčešće nastaju na donjoj trećini potkoljenice, obilnog su sekreta, često bolne, dugotrajne i zahtjevaju upornost i strpljenje pri zbrinjavanju. Specifična mjera pri liječenju venskog ulkusa je primjena adekvatne kompresivne terapije. Neophodno je napomenuti da nema cijeljenja venskog ulkusa bez primjene kompresivne terapije. Danas koristimo moderne sustave za kompresivnu terapiju. Ostale mjere uključuju čišćenje rane, negativni tlak, obloge te u nekim slučajevima aplikaciju kožnih presadaka. Za spriječavanje nastanka ulkusa potrebno je doživotno nositi kompresivne čarape. Jedna od mogućih opcija je i operativno liječenje varikoznih vena.

Dekubitus

Dekubitus nastaje prvenstveno zbog trenja kože o podlogu i mehaničkog pritiska o podlogu. Ovaj pritisak se odvija na onim dijelovima tijela gdje je kost najbliže površini kože (predilekcijskim mjestima) kao što su lopatice, laktovi, trtica, bokovi, gležnjevi, pete.
Da bi se dekubitus razvio potrebni su i dodatni faktori, a to su dugotrajno ležanje, loša skrb, pothranjenost, inkontinencija, povišena tjelesna temperatura itd. Postoje četiri stupnja dekubitusa, a postupak liječenja ovisi o stupnju.

Liječenju prethodi procjena faktora rizika pri čemu zdravstveno osoblje koristi razne metode procjene. Nakon toga se radi plan zdravstvene njege kojim se planiraju postupci za smanjenje faktora rizika koji su prisutni kod određenih pacijenata.
Općenito liječenje uključuje čišćenje rane, aplikaciju obloga i negativnog tlaka, a po potrebi i kiruršku rekonstrukciju. Kod svih pacijenata neophodna je primjena nutritivnih nadomjestaka s povećanom količinom proteina.

Postupci pri zbrinjavanju rana

Uklanjanje nekrotičnog tkiva (debridement)
Prisutnost nekrotičnog tkiva ili ugroženog tkiva je često kod rana koje ne cijele i njegovo uklanjanja ima mnoge pozitivne učinke. Postupak se još naziva i nekrektomija ili debridman. Tim postupkom se uklanja tkivo bez postojeće cirkulacije, bakterije i stanice koje ometaju proces ozdravljenja čime se osigurava okruženje koje potiče nakupljanje zdravog tkiva. Ponekad je stanje rane takvo da se ovaj postupak mora ponoviti.
Postupci uklanjanja nekrotičnog tkiva su različiti, a zdravstveno osoblje odlučuje o najadekvatnijem obliku za pojedinog pacijenta.

Autolitičko čišćenje – provodi se gelovima za autolitičku razgradnju. Oni sadrže vodu uz dodatke alginata, stavljaju se na ranu i pokrivaju oblogom. Na rani ostaju više dana. Djeluju na način da rastapaju nekrozu te omogućavaju upijanje u oblogu. Potrebno je napomenuti da se prilikom previjanja može pojaviti neugodan miris, a nakon skidanja obloge rana može izgledati veća. Pacijenti se tada mogu zabrinuti no to samo znači da se rana čisti na adekvatan način.