Uklanjanje nekrotičnog tkiva (debridement)

Prisutnost nekrotičnog tkiva ili ugroženog tkiva je česta kod rana koje ne cijele pa njegovo uklanjanje ima mnoge pozitivne učinke. Postupak se još naziva i nekrektomija ili debridman. Tim postupkom se uklanja tkivo bez postojeće cirkulacije te bakterije i stanice koje ometaju proces ozdravljenja, čime se osigurava okruženje koje potiče nakupljanje zdravog tkiva. Ponekad je stanje rane takvo da se ovaj postupak mora ponoviti.
Postupci uklanjanja nekrotičnog tkiva su različiti, a zdravstveno osoblje odlučuje o najadekvatnijem obliku za pojedinog pacijenta.

Autolitičko čišćenje – provodi se gelovima za autolitičku razgradnju. Oni sadrže vodu uz dodatke alginata, stavljaju se na ranu i pokrivaju oblogom. Na rani ostaju više dana. Djeluju tako rastapajući nekrozu te omogućavaju upijanje u oblogu. Potrebno je napomenuti da se prilikom previjanja može pojaviti neugodan miris, a nakon skidanja obloge rana može izgledati veća. Pacijenti se tada mogu zabrinuti, no to samo znači da se rana čisti na adekvatan način.

Hidrokirurško čišćenje rane – detaljno i brzo čisti svu nečistoću i bakterije s rane, čime se skraćuje vrijeme liječenja i smanjuje rizik za nastanak ili daljnje širenje infekcije. Provodi se posebnim aparatom, a rijetko je potrebna lokalna anestezija. Prednost ovog postupka je brzina jer se u jednom zahvatu (koji traje oko 30 min) čisti cijela rana te se izbjegavaju višemjesečna previjanja. Postupak je visoko selektivan, što znači da se može očistiti samo odumrlo tkivo. Isto tako, ovim se postupkom uklanjaju bakterija ne samo s rane nego i iz tkiva.

Oštro i kirurško čišćenje rane – provodi se kirurškim instrumentima. Oštar debridement se radi u ambulantnim uvjetima uz lokalnu anesteziju dok kirurški debridement zahtjeva hospitalizaciju i opću anesteziju. Provodi se kad stanje pacijenta ne dozvoljava uporabu drugih načina. Postupak je brz, no nije selektivan, što znači da se istovremeno oštećuje i zdravo tkivo.

Ostale vrste debridementa – mehanički, biološki i enzimatski su slabije zastupljene.

Moderne obloge

Obloge znatno olakšavaju i ubrzavaju cijeljenje. Sprječavaju kontaminaciju rana izvana te ne dopuštaju procurivanje sadržaja van rane. Omogućuju optimalnu vlažnost za cijeljenje. Prvenstveno se razlikuju prema mogućnosti upijanja eksudata. Neke od obloga sadrže antimikrobne supstance (srebro ili PHMB) ili analgetike (ibuprofen).

Bez ovakvih obloga moderno zbrinjavanje rana bi bilo otežano. Iako obloge mogu biti naizgled slične, po svojim svojstvima mogu se zapravo znatno razlikovati te se ne preporučuje uporaba obloga bez prethodne konzultacije sa zdravstvenim osobljem, budući da se stanje rane može znatno pogoršati.

Bez ovakvih obloga moderno zbrinjavanje rana bi bilo otežano. Iako obloge mogu biti naizgled slične, po svojim svojstvima se mogu znatno razlikovati te se ne preporuča uporaba obloga bez prethodne konzultacije sa zdravstvenim osobljem jer se stanje rane može znatno pogoršati.

Negativni tlak

Negativni tlak (NPWT–engl. negative pressure wound therapy) je postupak uklanjanja viška sekreta iz rane. Provodi se aparatom, tzv. pumpom koja iz rane putem spužve i konektora izvlači sekret u spremnik koji se nalazi na aparatu. Cijeli set stoji na rani 3-5 dana, nakon čega se rana previja te set ponovno postavlja. Terapija se primjenjuje prosječno 15 dana.
Ovaj postupak omogućuje kontinuirano odstranjenje sekreta iz rane, kontinuirano čišćenje rane, smanjenje edema, bolje privlačenje rubova rane te bolju oksigenaciju tkiva. Zbog primjene negativnog tlaka, cijeljenje rane je i do 4 puta brže.
U zadnjih 20-ak godina primjena negativnog tlaka je najveća inovacija na području cijeljenja rana te je postala zlatni standard u liječenju rana.

Kompresivna terapija

Pod kompresivnom terapijom smatramo mehanički pritisak na vene čime se smanjuje edem nogu, poboljšava protok krvi, poboljšava rad venskih zalistaka i u konačnici ubrzava cijeljenje rana.
Ova terapija je indicirana kod liječenja venskog ulkusa, a istraživanja su pokazala da nema zacjeljivanja venskog ulkusa bez primjene kompresivne terapije. Terapija se može provoditi nakon provjere venske i arterijske cirkulacije ultrazvukom i mjerenje AB indeksa. Ako su arterije oštećene, kompresivna terapija može biti kontraindicirana.

U liječenju kroničnih rana pod kompresivnom terapijom smatramo sustave za kompresivnu terapiju, a nakon cijeljenja kompresija se postiže čarapama.
Sustavi za kompresivnu terapiju se sastoje od nekoliko vrsta zavoja, postavljaju se nakon obrade rane, te su na rani postavljeni 2-3 dana, dakle i noću. Ovakav sustav postavlja educirano zdravstveno osoblje, a po potrebi možemo educirati i osobu koje se brine o pacijentu.

Hiperbarična oksigenoterapija

Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) je metoda liječenja koja se provodi u hiperbaričnim komorama (barokomorama), udisanjem 100% kisika preko maske za lice ili kacige. Pri povišenom tlaku u hiperbaričnoj komori, kisik se otapa u krvi, slično kao što se mjehurići pri povišenim tlakom otapaju u mineralnoj vodi, te tako otopljen, u velikim količinama dospijeva i do onih tkiva do kojih ga cirkulacija inače ne bi mogla dopremiti. Primjenom ove metode se već više desetljeća vrlo uspješno liječi niz bolesti i stanja kojima je zajednički nedostatak kisika ili tzv. hipoksija.

 

Za sve dodatne informacije vezane postupke zbrinjavanja kroničnih rana, kao i predbilježbe termina, javite se s povjerenjem.