Uklanjanje nekrotičnog tkiva (debridement)

Prisutnost nekrotičnog tkiva ili ugroženog tkiva je često kod rana koje ne cijele i njegovo uklanjanja ima mnoge pozitivne učinke. Postupak se još naziva i nekrektomija ili debridman. Tim postupkom se uklanja tkivo bez postojeće cirkulacije, bakterije i stanice koje ometaju proces ozdravljenja čime se osigurava okruženje koje potiče nakupljanje zdravog tkiva. Ponekad je stanje rane takvo da se ovaj postupak mora ponoviti.
Postupci uklanjanja nekrotičnog tkiva su različiti, a zdravstveno osoblje odlučuje o najadekvatnijem obliku za pojedinog pacijenta.

Autolitičko čišćenje – provodi se gelovima za autolitičku razgradnju. Oni sadrže vodu uz dodatke alginata, stavljaju se na ranu i pokrivaju oblogom. Na rani ostaju više dana. Djeluju na način da rastapaju nekrozu te omogućavaju upijanje u oblogu. Potrebno je napomenuti da se prilikom previjanja može pojaviti neugodan miris, a nakon skidanja obloge rana može izgledati veća. Pacijenti se tada mogu zabrinuti no to samo znači da se rana čisti na adekvatan način.

Hidrokirurško čišćenje rane – detaljno i brzo čisti svu nečistoću i bakterije s rane, čime se skraćuje vrijeme liječenja i smanjuje rizik za nastanak ili daljnje širenje infekcije. Provodi se posebnim aparatom, rijetko je potrebna lokalna anestezija. Prednost ovog postupka je brzina jer se u jednom zahvatu (koji traje oko 30 min) čisti cijela rana te se izbjegavaju višemjesečna previjanja. Postupak je visoko selektivan, znači da se može očistiti samo odumrlo tkivo. Isto tako ovim postupkom se uklanjaju bakterija ne samo s rane nego i iz tkiva.

Oštro i kirurško čišćenje rane – provodi se kirurškim instrumentima. Oštar debridement se radi u ambulantnim uvjetima uz lokalnu anesteziju dok kirurški debridement zahtjeva hospitalizaciju i opću anesteziju. Provodi se kad stanje pacijenta ne dozvoljava uporabu drugih načina, postupak je brz, no nije selektivan, što znači da se istovremeno oštećuje i zdravo tkivo.

Ostale vrste debridementa – mehanički, biološki i enzimatski su slabije zastupljene.

Moderne obloge

Znatno olakšavaju i ubrzavaju cijeljenje. Sprječavaju kontaminaciju rana izvana te ne dopuštaju procurivanje sadržaja van rane. Omogućuju optimalnu vlažnost za cijeljenje. Prvenstveno se razlikuju prema mogućnosti upijanja eksudata. Neke od obloga sadrže antimikrobne supstance (srebro ili PHMB) ili analgetike (ibuprofen).

Bez ovakvih obloga moderno zbrinjavanje rana bi bilo otežano. Iako obloge mogu biti naizgled slične, po svojim svojstvima se mogu znatno razlikovati te se ne preporuča uporaba obloga bez prethodne konzultacije sa zdravstvenim osobljem jer se stanje rane može znatno pogoršati.

Negativni tlak

Negativni tlak (NPWT–engl. negative pressure wound therapy) je postupak uklanjanja viška sekreta iz rane. Provodi se aparatom, tzv. pumpom koja iz rane putem spužve i konektora izvači sekret u spremnik koji se nalazi na aparatu. Cijeli set stoji na rani 3-5 dana, nakon čega se rana previja te set ponovno postavlja. Terapija se primjenjuje prosječno 15 dana.
Ovaj postupak omogućuje kontinuirano odstranjenje sekreta iz rane, kontinuirano čišćenje rane, smanjenje edema, bolje privlačenje rubova rane te bolju oksigenaciju tkiva. Zbog svega, primjenom negativnog tlaka cijeljenje rane je i do 4 puta brže.
U zadnjih 20-ak godina primjena negativnog tlaka je najveća inovacija na području cijeljenja rana te je postao zlatni standard u liječenju rana.

Kompresivna terapija

Pod kompresivnom terapijom smatramo mehanički pritisak na vene čime se smanjuje edem nogu, poboljšava protok krvi, poboljšava rad venskih zalistaka i u konačnici ubrzava cijeljenje rana.
Ova terapija je indicirana kod liječenja venskog ulkusa, a istraživanja su pokazala da nema zacijeljivanjavenskog ulkusa bez primjene kompresivne terapije. Terapija se može provoditi nakon provjere venske i arterijske cirkulacije ultrazvukom i mjerenje AB indeksa. Ukoliko su arterije oštećene kompresivna terapija može biti kontraindicirana.
U liječenju kroničnih rana pod kompresivnom terapijom smatramo sustave za kompresivnu terapiju, a nakon cijeljenja kompresija se postiže čarapama.
Sustavi za kompresivnu terapiju se sastoje od nekoliko vrsta zavoja, postavljaju se nakon obrade rane, te su na rani postavljeni 2-3 dana, dakle i noću. Ovakav sustav postavlja educirano zdravstveno osoblje, a po potrebi možemo educirati i osobu koje se brine o pacijentu.

Hiperbarična oksigenoterapija

Edukacija pacijenta i obitelji o zbrinjavanju rane i načinu života

Imati kroničnu ranu može biti teško i zahtjevno i za samog pacijenta i za okolinu. Učestale kontrole, čekanja, naručivanja, izostanci s posla u kombinaciji sa svakodnevnim previjanjem i birokratskim poteškoćama dovode do povećanog stresa. Često se niti osobe koje imaju ranu niti obitelj nemaju kome obratiti za savjet o njezi ili često dobivaju nedostatne ili kontradiktorne upute.

U našoj poliklinici sustavno pratimo potrebe pacijenta te provodimo proces zdravstvene njega sukladno suvremenim smjernicama. U samozbrinjavanje uključujemo pacijenta kad god je to moguće, a obitelj educiramo o zbrinjavanju rane i načinu života. Po potrebi možemo osigurati kućne posjete.